Dijatomiti ili kako su od algi postale stijene

Dijatomiti su veoma trošne, fino granulisane silikatne sedimentne stijene. To su veoma porozni materijali male gustine, na njih ne utiče djelovanje većine tečnosti i gasova. Imaju malu toplotnu provodljivost i visoku temperaturu topljenja. Obično su svetlih boja, beli (ako su čisti), mrkožuti ili sivi, rijetko crni.


U literaturi se pojavljuju pod nazivom dijatomejska zemlja ili kiselgur, što potiče od imena nalazišta u blizini grada Hanovera, Nemačka. Naziv kiselgur se zadržao do danas u gotovo celoj Evropi.
Dijatomit predstavlja jedinstveni prirodni oblik silicijum-dioksida specifične strukture, fizičko-hemijskih osobina i morfologije. U osnovi sadrži fosilne ostatke dijatomeja, jednoćelijskih vodenih algi iz reda Bacillaria, koje su se milionima godina taložile u slatkim i slanim vodama u obliku amorfnog silicijum-dioksida. Veličina fosilnih skeletnih ostataka – skeletnih ljuštura varira od 1μm do više od 1 mm, ali su najčešće između 10 i 200 μm ili veće, dok veličina pora iznosi nekoliko stotina nanometara.
Silikatni skeleti algi kao glavne komponente dijatomita, zbog svoje velike poroznosti, predstavljaju osnovu za njegovu upotrebu. Dijatomit je veoma korisna mineralna sirovina koja nakon određenih tehnoloških operacija nalazi višestruku primjenu. Na tržištu se danas nalazi jako veliki broj proizvoda na bazi dijatomita. Koriste se kao sredstva za filtraciju u industriji piva, vina i sokova, pri proizvodnji vode za piće, preradi jestivih ulja, farmaceutskoj i hemijskoj industriji, kao punioci, termoizolacioni materijali, adsorbensi, nosači katalizatora, nosači i razređivači insekticida, fungicida, veštačkih đubriva. Dijatomit se koristi i u industriji boja, papira, abrazivnih sredstava i gume, te za razne druge svrhe. Zbog njegove višestruke primjene mnoge zemlje bogate dijatomitom (poput SAD, Španije ili Francuske) smatraju ga strateškom sirovinom.